Dragoljub Stanković
Dragoljub Stanković je rođen u Jagodini 1971. godine. Pesnik je, kritičar, intervjuer, kolumnista, prozaist, urednik. Pisao za portal E-novine, podlistak Beton, list Danas, za mnoge književne časopise, kao i Treći program radio Beograda. Objavio tri knjige poezije: Pesme jednog dana (KOV, 2005), Barka tela (KOV, 2010), S onu stranu noći (Levo krilo, 2014) i roman Beogradski Kiklop (2017). Živi u Beogradu.
U izdanju Partizanske knjige: Beogradski kiklop, Pohvala slabosti.
Aleksander Troki
U izdanju Partizanske knjige: Mladi Adam.
Juhan Haštad
Autor fotografije: John Erik Riley
Juhan Haštad (Johan Harstad), rođen 10. februara 1979. u Stavangeru, norveški je romanopisac, pripovedač, dramaturg i grafički dizanjer koji živi i radi u Oslu. Debitovao je kao dvadesetdvogodišnjak 2001. godine zbirkom kratkih proznih tekstova Nadalje ćeš samo stariti, a 2002. je objavio zbirku kratkih priča Ambulanta kola. Njegov prvi roman, Baz Aldrin, gde si nestao u svoj ovoj zbrci? objavljen 2005. u Norveškoj, preveden je na više od deset jezika. Haštad je tokom 2009. bio angažovan kao prvi dramaturg-rezident Norveškog narodnog pozorišta u njegovoj istoriji. Dobitnik je mnogobrojnih književnih nagrada i priznanja.
U izdanju Partizanske knjige: Nadalje ćeš samo stariti, Hitna pomoć.
Ljiljana D. Ćuk
Ljiljana D. Ćuk je rođena u Zrenjaninu 1982. godine. Završila je Filološki fakultet. Bavi se digitalnim marketingom. Objavljeno joj je poneko pisanije. Kad nije online, pušta muziku. Živi u Beogradu. Sanja o Berlinu.
U izdanju Partizanske knjige: Neki drugi.
Miroslav Ćurčić
Miroslav Ćurčić rođen je 1966. godine u Beogradu. Autor je zbirke priča Smrt u Bašaidu i romana I šampioni umiru zar ne i U Klivlendu je sve po starom. Živi u Zemunu.
U izdanju Partizanske knjige: Smrt u Bašaidu, I šampioni umiru, zar ne, U Klivlendu je sve po starom, Champions Die, Too, Don’t They?
Karil Filips
Karil Filips (Caryl Phillips; 1958, Sent Kits), u Britaniju se preselio sa četiri meseca. Odrastao je u Lidsu, a studije Engleskog jezika i književnosti završio je na Oksfordskom univerzitetu. Početak njegove književne karijere obeležili su pozorišni komadi Strange Fruit (1980), Where There is Darkness (1982) i The Shelter (1983). Autor je brojnih drama i dokumentaraca za radio i televiziju, kao i scenarija za filmove Playing Away (1986) i The Mystic Masseur (2001) po istoimenom romanu V. S. Najpola. Objavio je romane: The Final Passage (1985), A State of Independence (1986), Higher Ground (1989), Cambridge (1991), Crossing the River (1993), The Nature of Blood (1997), A Distant Shore (2003), Dancing in the Dark (2005), Foreigners (2007), In the Falling Snow (2009), The Lost Child (2015) i A View of the Empire at Sunset (2018), a u dokumentarnu prozu spadaju The European Tribe (1987), The Atlantic Sound (2000), A New World Order (2001) i Colour Me English (2011). Priredio je antologije pod naslovom Extravagant Strangers: A Literature of Belonging (1997) i The Right Set: An Anthology of Writing on Tennis (1999). Njegova dela su prevedena na preko deset jezika. Dobitnik je brojnih nagrada za drame i romane među koji ma se posebno ističe James Tait Black Memorial Prize za roman Crossing the River, koji se našao i u užem izboru za Bukerovu nagradu 1993. Roman A Distant Shore, nominovan za Bukerovu nagradu i PEN/Faulkner Award 2003, osvojio je 2004. Commonwealth Writers Prize. Član je Kraljevskog društva za književnost i Kraljevskog društva za umetnost, kao i počasni predavač na Kraljičinom koledžu Oksfordskog univerziteta. Predavao je na univerzitetima u Gani, Švedskoj, Singapuru, Barbadosu, Indiji i Sjedinjenim Državama, gde trenutno radi na Univerzitetu Jejl.
U izdanju Partizanske knjige: Daleka obala.
Ibrahim Hadžić
Rođen je u Rožajama (Crna Gora) 1944. godine. Diplomirao je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poeziju piše više od 50 godina. Objavio je 16 knjiga pesama, 5 proze i drugih radova, 10 knjiga o gljivama. Prevodi poeziju s ruskog jezika. Dobitnik je više značajnih književnih nagrada. 20 godina bio je urednik u Školskoj redakciji TV Beograd. U zlom vremenu, pod pritiskom „političkih komesara“, morao je da podnese ostavku i napusti Televiziju. Jedan je od osnivača Mikološkog društva Srbije i jedan od pokretača i urednika časopisa Svet gljiva. Ibrahim Hadžić pripadao je, i danas pripada, nezavisnom krugu intelektualaca. Živi u Beogradu.
U izdanju Partizanske knjige: Zrnca.
Predrag Čudić
Rođen sam 1943. 4. avgusta u Risanskoj br. 4, u Berzi rada, u nastojničkom stanu, nedaleko od Palate pravde koja je u mom književnom životu takođe bila bitna adresa i simbol, kako pravde tako i nepravde. Moj otac je govorio da sam projektovan u Zagrebu, a realizovan u Beogradu. Zvali su me Berzino dete. Inače, za mlade generacije: Berza rada za vreme rata slala je gastarbajtere u Nemačku, isto kao i godinama potom, samo pod malo drugačijim okolnostima. Dakle, to nije nikakav Brozov i Brantov patent. Započeo sam gimnaziju „Stevan Sremac“ u Senti, odmah pored rodne kuće Stevana Sremca, a završio istu pod imenom, iznenada blagopočivšeg na državnim poslovima, Moše Pijade. Diplomirao sam Opštu književnost sa teorijom književnosti na Filološkom u suton šezdesetosmaških, lipanjskih gibanja. Lutao trbuhom za kruhom od nemila do nedraga, od honorarca na dečjem radio programu do ambasadora. Najveći deo beskrajnog radnog veka proveo u Biblioteci grada Beograda, video svojim očima desetine hiljada nepotrebnih knjiga. Nažalost, nisam kao kolega bibliotekar, slabovidi Borhes, stvorio maestralnu sublimaciju svega viđenog. Naprotiv, dodao sam tom beskrajnom broju petnaestak knjiga poezije, proze, poezije za decu. Preživeo u dva maha sudar sa Pravdom zbog verbalnog delikta. Još uvek, na sreću, živim u blizini Palate, ali na pristojnoj distanci. Živim i čekam verujući u njenu pravednu sporost, jer kažu da rukopisi ne gore. Ali, ko zna, ovo je Savamala, a ja se još, ponekad, osećam kao Berzino dete.
U izdanju Partizanske knjige: Malograđanski ep/Matr’jalisti, Iz zemlje nemanjića.
Moris Dži
Moris Dži je napisao više od trideset romana za odrasle i decu, a takođe je pisao za film i televiziju. Osvojio je mnoge nagrade u svojoj domovini Novom Zelandu, a za svoj najpoznatiji roman Plumb dobio je memorijalnu nagradu Džejms Tejt Blek u Ujedinjenom Kraljevstvu. Živi sa suprugom Margaretom u gradu Nelsonu na novozelandskom Južnom ostrvu. Ima dve ćerke i sina.
U izdanju Partizanske knjige: Gubitnici i druge priče.