Otud je Yugoslav najpre elegična poema o zajedničkom vremenu koje je junakinja provela s ocem, s posebnim naglaskom na vremenu provedenom u
ubijenoj Jugoslaviji, boljem vremenu, opisanom uz nesvakidašnji rafinman koji ne dolazi iz naknadnog izučavanja izvora, već najpre iz sećanja. Koja takođe bole. I tako, vođena sopstvenim jezičkim darom i talentom, gubitnica Ane Vučković uspeva da se provuče kroz sentiment nepovratno proteklog, nestalog vremena i ipak stigne do izlaza. A taj izlaz ima lice vrhunske literature, strašne, potresne, pametne. Lepe literature. Toliko se na ovakvom svetu moglo.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje korisničko iskustvo na sajtu.
Prijavite se na naš newsletter
Budite uvek u toku, ne propustite naše akcije i iznenađenja!